U ovom romanu Georgea Orwella sama tema jest način života pojedinca po imenu William Smith unutar totalitarno uređene države. Smith je bio sasvim normalan i prosječan čovjek u društvu, a bio je i član Šire partije, odnosno zajednice nižeg staleža sa jedva dovoljnim sredstvima za život. Na čelu države bio je Veliki Brat te se samo njega smjelo poštovati i raditi apsolutno sve što je on rekao. Ljudima nije bilo dozvoljeno da razmišljaju, pričaju međusobno o nekim ne dozvoljenim temama i bilo je zabranjeno osjećati ikakve emocije jer bi u protivnom bili uhapšeni od strane Misaone policije koja bi ih razotkrila zbog „telekrana“ koji se nalazio svugdje oko njih. William Smith je bio jedan od posebnih ljudi koji nije želio prihvatiti takav režim. Razmišljao je, bio on budan ili spavao, o tome da li postoji itko na ovom svijetu koji razmišlja poput njega, da li postoji itko tko bi se pobunio zajedno s njim. Nakon nekog vremena saznao je da ga žena po imenu Julia iskreno voli iako je bilo zabranjeno voljeti sve osim Velikog Brata. Oni su se skrivali jedno vrijeme, smišljali taktiku, upustili se u vezu, vodili ljubav i kad su bili zajedno živjeli su normalnim životom, kakvog mi danas poznajemo, iako sakriveni daleko od ljudskih očiju. Julia i William upali su u zamku te su bili uhvaćeni i zatvoreni u prostorijama Ministarstva ljubavi. Tamo su ih razdvojili, mučili, lomili im kosti, vrijeđali ih, izgladnjivali i uništavali samo kako bi im izbrisali pamćenje i stvorili od njih osobe koje misle onako kako su vlasti to željele. Nakon što su ih uspjeli psihički slomiti pušteni su na slobodu, sreli su se te samo pozdravili kao stranci. Nakon toga Winston je ubijen, a sam sebi je priznao da voli Velikog Brata što nam dokazuje da su vlasti uspjele u onome što su naumile.